Opće karakteristike

grb Šipan

Iako jelena danas nema na otoku Šipanu ostalo je ime cijele skupine otoka zahvaljujući njima. Elafitski ili Jelenski otoci (elaphos = jelen) prvi put se pod tim imenom spominju još u vrijeme Plinija Starijeg iz 1. stoljeća poslije Krista, a najveći u cijeloj skupini je upravo otok Šipan. Njegova površina od 16 kilometara četvornih i nije posebno velika u odnosu na naše druge, puno veće otoke, ali je dovoljna da ga učini najvećim među ovim malim otocima. Otok ima dinarski smijer pružanja. Dug je oko 9 kilometara, a širok od 2 do 3 kilometra. Na otoku se ističu samo dva veća naselja i to Šipanska luka na zapadnom dijelu otoka i naselje Suđurađ na istočnoj strani.

grb Suđurađa

Cijeli otok je prekriven mediteranskom vegetacijom, a na prostorima koje je kultivirao čovjek naj dominantnije su masline po čemu je otok ušao u Guinnessovu knjigu kao otok sa najviše maslina u odnosu na veličinu otoka i broja stanovnika. Osim maslina na otoku ima dosta smokava, vinove loze, šipaka, rogača koji sve više nestaju u nedostatku ljudi koji bi ih obrađivali. Danas je na otoku tek oko 450 i to uglavnom starijeg stanovništva. Zbog toga otokom sve više dominira makija, šume alepskog bora i kamenjar.

Otok je svoj procvat imao u vrijeme Dubrovačke Republike kada je cvala brodogradnja, pomorstvo, maslinarstvo, ribarstvo i vinogradarstvo. Nakon velikog potresa, a poslije i požara u kojem je nastradao Dubrovnik u 17. stoljeću, gospodarstvo je počelo propadati, a najgore je bilo u 20. stoljeću kada je iseljeno najviše stanovnika. Od prijašnjih gotovo sedam tisuća koliko ih je živjelo na Šipanu, danas ih je ostalo tek oko 500 koji stalno žive na otoku. Većim ulaganjima u zadnjih desetak godina situacija se popravlja i otok ponovno doživljava revitalizaciju.

Otok Šipan je jedinstven i po svojem kulturnom blagu jer na 16 kilometara četvornih nalazi se 42 stara ljetnikovca, 34 crkve što kazuje da je otik bio privlačan dubrovačkoj vlasteli kao oaza mira i ljepote. Mnogi od tih dvoraca su u zapuštenom stanju jer zub vremena i nebriga društva učinili su svoje. No danas ima i drukčijih primjera kao što je primjer obitelji Marušić koja već nekoliko godina ulaže svoj kapital i trud u ponovno oživljavanje jednog takvog spomenika, a to je dvorac obitelji Vice Stjepovića Skočibuhe, brodovlasnika i trgovca iz šesnaestog stoljeća. Bio je jedan od imućnijih građanina Dubrovačke Republike. Imao je palaču na Stradunu, imanje na Koločepu, Osojniku, Orebiću, udio u 18 brodova dubrovačke flote, bio je dioničar dubrovačkih banaka, suvlasnik osiguranja brodova i tereta. Svoj je imetak stekao trgovinom i pomorstvom.

 

Comments are closed.