Zlatni medvjed Kupresa 2017., ili prvenstvo srednjih škola grada Splita u skijanju, je završeno. Učenice SŠ Dental Centar Marušić, Dea Cicarelli, Lea Lolić, Ilijana Bebić Berisha i Karla Vučak, koje su uzornim ponašanjem u sklopu redovne nastave zaslužile poziv [...]]]> Lea, Dea, Ilijana i Karla na skijama: 5. MJESTO UKUPNO ZA UČENICE SŠ DENTAL CENTAR MARUŠIĆ

Zlatni medvjed Kupresa 2017., ili prvenstvo srednjih škola grada Splita u skijanju, je završeno. Učenice SŠ Dental Centar Marušić, Dea Cicarelli, Lea Lolić, Ilijana Bebić Berisha i Karla Vučak, koje su uzornim ponašanjem u sklopu redovne nastave zaslužile poziv profesora TZK, odskijale su utrku jako dobro. Stigle su do 5. mjesta ukupno u poretku splitskih srednjih škola. Cicarelli, Lolić i Berisha su završile i u top 20 što se pojedinačnog plasmana tiče, dok je Vučak išla na „sve ili ništa“ i nije završila utrku.

Učenice su na kraju skijale cijeli dan i naravno, dobro se zabavljale. Ozljeda nije bilo, što je najvažnije, a rezultat je više nego zadovoljavajući. Iako, neke učenice imaju drugačije viđenje stvari.

Lea Lolić nam je ponudila izjavu nakon utrke: „Mislimo da možemo bolje. Morale smo do pehara. Kriv je profesor. Prije utrke nas je upozoravao, strmo je, sigurno prođite stazu, važno je sudjelovati i tako to. Super, ali to nas je koštalo kojeg mjesta u poretku, jer smo preoprezno prošle stazu, osim Karle, naravno. Pazit ćemo mi i dogodine, ali ipak usput osvojiti prvo mjesto. Ima tu prostora za napredak. Ekipa je super, pa se nadamo da ćemo moći sve skupa ponoviti.“

Naime, zajedno sa profesorom TZK, posjetili su europskog giganta košarkaški klub Split. Učenici su posjetili samu dvoranu u smislu izlaska na [...]]]> Nakon što su naši učenici u prošlosti već imali priliku vidjeti utakmice nekih od najtrofejnijih splitskih klubova, protekli tjedan imali su priliku vidjeti i bogatu kolekciju trofeja i sportskih rekvizita u jednom od njih.

Naime, zajedno sa profesorom TZK, posjetili su europskog giganta košarkaški klub Split. Učenici su posjetili samu dvoranu u smislu izlaska na parket, novinarsku i vip ložu, prostorije kluba, kao i žuti salon koji nedvojbeno najviše odiše sjetom na znamenitu prošlost i bogatu tradiciju legendarnog kluba.

Ekipi se u dobrom raspoloženju pridružila perjanica hrvatske i svjetske košarke Dino Rađa, koji se sa učenicima prisjetio na zlatna vremena kada je ekipa osvojila tri europska kupa prvaka. Dotaknuo se i svojih dvoboja protiv Michael Jordana i Magica Johnsona, kao i prvog izlaska u Boston Garden, čiji su „vladari“ Bill Russell i Larry Bird.

Naši učenici su se ove godine pojavili i u ulozi realizatora želja poput svojih roditelja darujući svoje sugrađane.

Terenska nastava se održala od 3. [...]]]>

I ove školske godine (2014./15.) organizirali smo terensku nastavu u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju „Biokovka“ u Makarskoj. To je s ciljem da se učenici upoznaju s organizacijom rada i primjenom terapijskih postupaka koje su usvojili tijekom školovanja s namjerom da prodube znanja o zanimanju za koje se školuju.

Terenska nastava se održala od 3. do 5. prosinca 2014. (od srijede do petka), a sudjelovali su učenici 4. razreda.  Kroz jutro je bilo organizirano praćenje i sudjelovanje u radu na svim odjelima fizikalne terapije, a u popodnevnim satima su bila organizirana stručna i edukativna predavanja od strane kolega fizioterapeuta koji su zaposleni u ustanovi. Kolega vft. Duje Jelavić Šako nam je prezentirao Maitland tehniku – mobilizacije zglobova, a kolega vft. Ivo Amulić nas je upoznao i educirao u primjeni Kinezio tape.

Bilo je vrlo interesantno čuti iskustvenu primjenu različitih tehnika koje oni koriste u radu sa svojim pacijentima kao i neke od rezultata tih primjena.

Sva događanja bila su pod nadzorom i vodstvom nastavnice Irene Ćaleta, vft.

Kako su to doživjeli učenici, možete pročitati u njihovim izvještajima koje su popratili i slikama.

Toni Šimić

Od 3. prosinca do 5. Prosinca 2014. godine održana je terenska nastava u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju „Biokovka“ – Makarska. Terensku nastavu smo odrađivali s ciljem unapređivanja svog obrazovanja i stečenog znanja. Podijeljeni smo u grupe po dvoje te smo obilazili odjele elektroterapije, hidroterapije (bazen), magnetoterapije, masaže, fangoterapije (blato), ultrazvučne terapije te radne terapije (dvorana). Najviše me dojmila ultrazvučna terapija.

Ultrazvuk se u fizikalnoj medicini upotrebljava kao terapijsko sredstvo.  Djelovanje mu je mehaničko, a radi se zapravo o mikromasaži, mehaničkom zbijanju i rastezanju tkiva i gibanju pojedinih čestica tkiva. Najvažnije djelovanje ultrazvuka je toplinsko. Mehanička se energija u tkivima kroz koju prolazi ultrazvuk pretvara u toplinu i to posebno na mjestima  gdje dolazi do refleksije ultrazvuka, a to je granica između mekih tkiva i kosti. Dakle ultrazvuk je još jedna procedura kojom možemo toplinski djelovati na dublje dijelove tkiva unutar lokomotornog sustava te se primjena ultrazvuka još često naziva i ultrazvučnom dijatermijom.

Aparat za primjenu ultrazvuka sastoji se od generatora izmjenične struje frekvencije od 800 kHz koja se dovodi na kristal smješten u glavi aplikatora. Izmjenična polarizacija kristala dovodi do njegova titranja iste frekvencije  i dobili smo ultrazvuk. Da bi se izbjegla prisutnost zraka u naborima kože, koristimo kontaktno sredstvo (parafinsko ulje, gelove, čak i voltaren). Visoke doze ultrazvuka mogu mehanički oštetiti tkivo, tako da se ne primjenjuju doze veće od 1.5 W/cm2 površine glave aplikatora. Na zakrivljene dijelove (šake, stopala) ultrazvuk se može primijeniti u vodenoj kupci, no tada je frekvencija 800 kHz – 1MHz.

Trajanje aplikacije iznosi 5 – 10 minuta ovisno o stanju.

Indikacije

• kronične degenerativne bolesti
• ozlijede ligamenata
• bolno i zakočeno rame
• radijalni i ulnarni epicondilitis

Kontraindikacije

• akutne i svježe upale
• sklonost krvarenju

Marin Baučić

Rad s djecom i opći dojam

U Biokovci smo bili 3 dana i radili na svim odjelima, a najviše mi se svidio rad s djecom.  Tamo su kolege/ice vrlo susretljive te su detaljno i strpljivo odgovorili na svako postavljeno pitanje. Budući da iza nekih od njih stoji i do 30-ak godina rada u struci, bilo je ugodno i dosta poučno raditi s njima.

Rad s djecom me najviše dojmio jer svako dijete zahtjeva drugačiji pristup u radu s njim, možda čak nekada i imate više djece istog uzrasta i jednake dijagnoze, ali ne i jednake mentalne razvijenosti i ostale čimbenike koji mogu utjecati na tijek rehabilitacije, a to bi bio socijalni status i volja samih roditelja za rehabilitacijom njihova djeteta, jer ipak većina pacijenata koji zahtijevaju „Bobath“ terapiju imaju samo tri puta tjedno zakazan termin pa onda roditelji nauče ili ih mi naučimo barem neke osnove kao što su vježbe disanja ili vježbe za jačanje hipotonične muskulature tako da ih postave u posebne položaje iz kojih će dijete jačati tu hipotoničnu muskulaturu iz posebnih položaja (npr. ako dijete ima hipotoničnu muskulaturu, a iz ležećega položaja ne može napraviti ekstenziju glave, a ima adekvatnu kontrakciju u mišiću onda možemo postaviti bebu u takav položaj da stimuliramo ekstenzorne ili druge mišiće). Često vježbamo refleksne mehanizme ako je došlo do cerebralnog oštećenja, vježbe jačanja mišića s ciljem da postignemo što bolju stabilnost posture, vježbe koordinacije i ravnoteže i druge.

Svaki izvedeni položaj ili pokret je određeni oblik informacije koja se centripetalno šalje u središnji živčani sustav, a sami mozak je prema Bobathu organ reakcije, a ne akcije, kod cerebralno oštećenog djeteta potrebno je pasivno postavljanje u neke od određenih položaja i vršenje pokreta uz brojna ponavljanja, a sve to za što bolji razvoj djeteta ili što kvalitetnije osposobljavanje za vođenje normalnog života.

Toni Barišić

Hidroterapija

Bazen je vrlo vrijedan za bolesnike koji trebaju provoditi terapijske vježbe. Pri ulasku i izlasku nalaze se stepenice, sa strane,uz rub bazena nalaze se rukohvati. Pacijenti u bazenu jačaju mišiće, poboljšava im se cirkulacija i pokretljivost, a pomaže i kod vježbi ravnoteže u stojećem položaju. Prije ulaska pacijent provodi higijenske mjere (tuširanje, obavljanje fiziološke potrebe, koristi kapicu za glavu). Temperatura bazena mora biti 30 C do 40 C. Fizioterapeut NE SMIJE ostaviti pacijente bez nadzora, a oprez je potreban kod srčanih bolesnika. U Biokovci se nalaze 2 bazena, jedan manji, jedan veći, iako se u oba provode vježbe tj. u oba bazena se nalaze pacijenti za vrijeme vježbi.

Nikolina Sičenica

FANGO

3.12. – 5.12.2014. smo  posjetili  Rehabilitacijski  centar „Biokovka” u Makarskoj. Najviše mi se svidjela terapija – Fango (terapija ljekovitim blatom). Fango se dobiva od vulkanskih naslaga koje su se taložile milijun godina. Fango nakon mješanja ovisno o svrsi terapije, koristimo nekad prohlađeno, ali češće  zagrijano na temperaturi tijela ili do 50°C te se u sloju od nekoliko centimetara direktno aplicira na kožu gdje se ostavlja da djeluje20 minuta.

Marino Ojdanić

Temeljne funkcije i učinci Kinezio Tapinga:

• poboljšanje funkcije mišića
• poboljšanje cirkulacije tjelesnih tekućina
• redukcija boli
• podupiranje funkcije zglobova

NAČIN UPORABE

Prije primjene Kinezio Tape trake neophodno je rastegnuti kožu kako bi se postigao efekt “konvolucije”. Čim se tijelo kreće, Kinezio Tape traka će djelovati kao pumpa te će na taj način kontinuirano poticati limfnu cirkulaciju i korekcije mišića. Kinezio Tape kao tehnika smanjuje pritisak na lokalne boli receptora i smanjuje bol u mišićima. S druge strane, ako su spojevi ili ligamenti ranjeni, Kinezio Tape traka trebala bi biti rastegnuta prije nanošenja na kožu. Oštećeni zglobovi ili ligamenti nesposobni su za normalno funkcioniranje i oslanjaju se na rastegnutu Kinezio Tape traku za ispravak. Kinezio Tape traka može se primijeniti kao jedna traka [I], ili u oblike “X” ili “Y”, ovisno o obliku i veličini ciljanog mišića (s). Osnovni princip terapijskih snimanja za oslabljene mišiće je omotati Kinezio Tape traku oko pogođenih mišića. Početak odakle mišić počinje (polazište) i dalje uz mišić, a završiti gdje završava mišić (hvatište). Kinezio Tape tehnika koristi se i za potporu propisanoj terapiji. Za sprječavanje grčeva ili preko kontrakcije (overuse mišića).

Kinezio Tape tehnika koristi se kod akutnih stanja kao što su:

• isteguti ili uganuti mišić,
• spazam mišića,
• edem,
• ozljeda ili kirurški zahvat.

Tehnike postavljanja KinezioTape trake:

• postavljanje na mišić
• postavljanje na ligament
• korektivno postavljanje
• postavljanje na protok limfe

KONTRAINDIKACIJE:

Kod Kinezio Tapinga za sada ne postoje poznate popratne pojave. Međutim, postavljanje Kinezio Tape trake bi se svakako trebalo izbjegavati u sljedećim slučajevima:

• Otvorene rane
• Još nezacijeljenih ožiljaka
• Neurodermitis i psorijaza
• Genitalne zone u prva tri mjeseca trudnoće
• Alergija na akril

Grupa od 20-ak učenika naše škole u srijedu, 3.prosinca. 2014 godine krenula je na trodnevno putovanje (3.- 6. prosinca) predvođeno profesorom prakse Davorom Ezgetom i profesoricom stručnih predmeta  dr. Marijom Pavlinović.

Cilj ovog putovanja i posjete tvornicama dentalne opreme, u Celju i Liechensteinu, je bio upoznati nas, učenike, buduće dentalne tehničare i [...]]]> Put u Liechtenstein

Grupa od 20-ak učenika naše škole u srijedu, 3.prosinca. 2014 godine krenula je na trodnevno putovanje (3.- 6. prosinca) predvođeno profesorom prakse Davorom Ezgetom i profesoricom stručnih predmeta  dr. Marijom Pavlinović.

Cilj ovog putovanja i posjete tvornicama dentalne opreme, u Celju i Liechensteinu, je bio upoznati nas, učenike, buduće dentalne tehničare i tehničarke s primjenom novih tehnologija izrade protetskih nadomjestaka (CAD CAM tehnologija), bemetalne i metal keramike…

Krenuli smo u ranojutarnjim satima i, iako smo svi bili nenaspavani, atmosfera u autobusu ni u jednom trenutku nije pala. U poslijepodnevnim satima smo stigli u tvornicu Interdent u Celju. Tamo nas je toplo dočekao vlasnik tvornice i s velikim oduševljenjem primio u svoj mali raj koji je njegova obitelj godinama gradila, u nekoliko navrata ponosno ističući kako cijelokupni posao sada vodi već treća generacija obitelji. Pokazao nam je procese nastajanja uložnih masa i različitih vrsta keramike, zatim nas je odveo u laboratoriji u kojem se provjerava kvaliteta materijala. Zahvaljujući kvaliteti rada o kojoj iznimno brinu, njihovi proizvodi distribuiraju se na gotovo sve kontinente.

Nažalost, neki nisu mogli prisustvovati cijelom obilasku tvornice zbog ugriza čudnovate slovenske bube, ali ni to nas nije spriječilo da ostanemo veseli i nasmijani.

U prvom hostelu se nismo dugo zadržali zbog nesporazuma u organizaciji od strane domaćina i  manjka soba. Zato smo se, na zdušnu intervenciju našeg vođe puta Dade (iako osobno mislim da je ključni poziv vlasniku upućen s nekog drugog telefona. Hvala Bartule!) uputili u drugi hotel pa su odahnuli i oni kojima hostelski uvjeti nikako nisu bili standard za preživljavanje.

Nakon iscrpljujućeg dana uslijedila je večera i odlazak u drugi hotel. U tom hotelu bilo je jako lijepo i zabavno; uz čaj i dobru glazbu stekli smo nova prijateljstva. Neki su noć proveli burno, a neki u modnom stilu pa im je falilo sna, ali su dobra jutarnja kava i doručak sve riješili. Nakon doručka puni snage i volje smo krenuli na još jedno predavanje u tvrtku Interdent – edukacijski centar u Celju, gdje smo imali stručno predavanje na temu lijevanja. Tom prilikom predavač kojeg smo već upoznali na radnom tečaju keramike u našoj školi, gsp. Samir Berisalić, također je  govoreći nekoliko uvodnih riječi i nekih općih činjenica, naglasio obiteljsku tradiciju firme pa smo se i mi pohvalili činjenicom kako je i Dental Centar Marušić firma koju već vodi treća generacija i kako je jedan njihov član s nama kao učenik.

Ručak i nastavak puta prema Liechensteinu….

Većinu novaca na putovanju smo potrošili za WC na benzinskim postajama. Polako, ali sigurno smo krenuli prema Austriji  gdje se nalazilo naše sljedeće prenoćište, ali preko Njemačke.Tamo smo stigli u kasnim poslijepodnevnim satima. Osim  vlasnika hotela koji nas je stišavao, a bio iz nekih razloga(?)daleko bučniji od nas, zahtjevanja plaćanja pića koje smo pili uz večeru, nemogućeg Wi Fi-a i iznerviranog profesora Ezgete zbog izgubljene putovnice jednog od učenika, sve ostalo je bilo u redu. Iako smo već oko jedanaest sati trebali utonuti u miran san, nekako smo se možda malo više opustili te proveli još jednu ne prospavanu noć. (Nekada zbilja nije lako biti mlad.)

Nakon okrijepljujućeg doručka krenuli smo na uzbudljivo predavanje u Liechenstein u tvornicu Ivoclar Vivadent koja je najveći svjetski proizvođač stomatološke i dentalne opreme. Čisto da steknete mali uvid u količinu materijala koji se proizvede i distribuira, iznijet ću podatak koji me najviše dojmio: dakle, samo keramike dnevno se proizvede i distribuira 500 kg. Bez svega ostalog.

Tijekom obilaska tvornice vodič nam je objašnjavao postupke proizvodnje njihovih proizvoda.

Dok smo čekali autobus na stanici bili smo svjedoci zavodničkih pogleda naših dvoje učenika. Nakon toga je slijedio dugačak povratak u našu voljenu domovinu. Povratak je trajao iscrpljujućih, ali zabavnih sedamnaest sati. U povratku smo otkrili Mijin pjevački talent koji nas je svih iznenadio. U autobusu su iz imaginarne ljubavi nastali kćer i sin, nazvani Mitar (kćer???) i Aleksandar. Po ovim zadnjim utiscima možete zaključiti da nam je bilo jako lijepo i zabavno, i naravno … željeli bismo to uskoro ponoviti!

Sastavile:  Burečić Marija i Alač Nikolina (2D) uz pomoć profesorice dr. Marije Pavlinović

Kao prvo, svi smo svjedoci apsurda koji se iz godine u godinu sve više događa, a mi to, pored širom otvorenih očiju, ne vidimo. Ili su nam oči, kako kaže naslov jednog [...]]]> I u  DCM počeo se osjećati božićni šušur. Način na koji se to odvija ove godine posebno mi je drag iz više razloga.

Kao prvo, svi smo svjedoci apsurda koji se iz godine u godinu sve više događa, a mi to, pored širom otvorenih očiju, ne vidimo. Ili su nam oči, kako kaže naslov jednog filma, „širom zatvorene“.

Naime, iz svih božićnih događanja, iz čestitki…, ma svega što se tiče Božića, malo po malo, nestalo je onih zbog kojih se to sve slavi i radi….nestalo je malog Isusa, Gospe, sv. Josipa, nestalo je svete Obitelji. Kad ste zadnji put na nekoj čestitki vidjeli njih? Ovo mi je upalo u oči kad sam još za prošli Božić, bezuspješno tražila čestitku s nekim od njih. Nema. Ali zato saonica, sobova, djeda Božićnjaka (ma tko on zapravo bio?!), koliko hoćeš. I naravno Coca – Cola, glavni lik najljepših televizijskih božićnih reklama.

Da to ipak nije tako, dokazali su učenici DCM koji su izradili ovogodišnje jaslice, ručno rezbarili likove sv. Obitelji u gipsu te lijevali u kalupima i oslikavali cijelu jednu legiju anđela od gipsa.

Ideje su se samo rađale… I sami smo bili iznenađeni što se sve može učiniti od gipsa – materijala koji je u dentalnoj tehnici „kruh svagdašnji“.

Osim što su svi bili uključeni u izradu, sve skupa bilo je dodatno zaslađeno kolačima za koje je teško reći jesu li lijepši kolači ili cure koje su ih se sjetile napraviti i donijeti….mmm…Lea i Ana, još osjećam čokoladu kako se topi u ustima….(…kad bi mi bar jedna od vas dvi bila nevista).

Već na samom početku, nama nepremostiv problem – nedostatak utičnice na mjestu,  koje je Ravnatelj s pravom izabrao kao najadekvatnije, riješio je, dok bi čovjek udario “dlanom od dlan“  naš gospodin Jole. Nakon što se popeo na svoje skale, i nakon 5 min izgovorio riječi : „Neka bude svjetlo“- svjetlo zaista bi.

Ali, zamalo su svi radovi obustavljeni, jer je taman u trenutku dok je Jole bio na skalama, a na stropu  dvije rupe iz kojih vise kablovi, nenajavljeno naišao  gosp. Hrvoje Marušić, a izraz lica, iako miran, odavao je još neizgovorena pitanja: „Ma šta je sad?! Kakvi su ovo kablovi?! Rupe?! Što sad ne valja?!“

A iz povjerljivih izvora bili smo obaviješteni da je taj petak na putu….

Svratio prije puta.

A mi ga htjeli iznenaditi.

Ovako je on nas.

Nastao je blagi tajac, a onda smo mu svi odjednom počeli odgovarati na ona nepostavljena pitanja i objašnjavati mu kako nije ništa i o čemu se zapravo radi, kako je sve to Ravnatelj smislio…. Ja sam  se nekako našla iza jelke koja je stajala po strani i čekala rasplet događanja iz sigurnog zaklona.

Kako ni nekoliko minuta nakon njegovog odlaska, nije uslijedio nikakav poziv o obustavi radova, nastavili smo dalje…

Pa dragi naš gsp. Marušiću, vidite da ni Vama ne treba mogući stres kojem možete biti izloženi kad nenajavljeno dođete u vlastitu školu. Eto, ovaj put Vam opraštamo…

Nemoguće je navesti i poimence zahvaliti svima koji su sudjelovali, ali moram spomenuti, gotovo umjetnički izrezbarene likove malog Isusa (Marko Zovko i Dina Kukoč), Marije (Nikolina Alač i Marija Burečić) i Josipa (Mia Vukosav i Nino Brakus) te kraljeva (Ivan Trstenjak, David Lozančić, Lovre Boko).

Naravno, kao i uvijek, neizostavna tehnička podrška tete Ljube i tete Ane….

A koliko se među svim tim gipsanim anđelima osjećalo i neko posebno, pomalo bajkovito ozračje, može posvjedočiti Lovre kojemu sam, onako iz šale, i sama  ne misleći da ima šanse, rekla neka pogodi kojeg je anđelčića radila njegova draga (a naš Lovre je, samo da uputim one koji ne znaju, jedna toliko iskrena osoba, da on ono što nosi na srcu sa svima nama bučno podjeli – pa eto, znamo…). Pitajte Lovru čije je ime pročitao na poleđini prvog anđela kojeg je sa hrpe uzeo….Nismo mogli vjerovati, ali tako je.

Bartul i Anton, kao i uvijek, nenametljivo, ali na raspolaganju za sve za što ih trebaš, od vožnje do nabave kojekakvih pomagala tipa daski, ploča,kliješta bez kojih se ni najbolja ideja ne bi mogla provesti u djelo….ali i za malo, ali lipo stado ovčica…

Vuki, a i njegovoj mami koja je vrlo vjerojatno snosila posljedice, za pomoć pri cijeđenju gipsanog platna kojom prigodom su njegove tenisice i hlače dobile nove bjelkaste nijanse po sebi.

A vi Toni, Tea, Petra i Anđela, a što vama reći?!

Kad bih ja znala da je netko za proslavu mog rođendana obišao cijeli grad, bližu i dalju okolicu, bio toliko uporan i  tek u Solinu uspio pronaći najljepši crveni hamer – papir, kako bi izrezao i zalijepio slova čestitke, ja ne znam koliko bih sretna bila i čime bih vam se odužila….

Ali znam sigurno da mali Bog,  za čiju proslavu rođendana ste to napravili, taj petak popodne, iako uopće niste trebali biti na nastavi,  to itekako zna, i da će vam se odužiti….

Hvala dr. Smilji na posebnoj bračkoj mahovini s Vidove gore.

Juri Štrbiću koji je svemu dao konačni sjaj, Veroniki, Petri,Tei, Marinu, Liberanu i drugim fizioterapeutima čiju je tako srdačno ponuđenu pomoć bilo nemoguće odbiti.

Ma neka mi samo još jednom netko kaže kako današnja mladost nije vrijedna i ne zna što su prave, istinske vrijednosti!

Ma neka mi samo pokuša to reći!

A sigurna sam da se i  Dijete za čije smo se rođenje počeli i na ovaj način pripremati, slaže sa mnom.

Dragi moji učenici, ponosna sam što sam Vaša učiteljica.

Vama i Vašim obiteljima, kao i svima koje nosite u svojim mislima i srcima želim

mir u srcu i osmijeh na usnama.

Na dobro Vam došao Božić i nastupajuće Mlado ljeto 2015. g.!

dr. Marija Pavlinović