Put u Liechtenstein
Grupa od 20-ak učenika naše škole u srijedu, 3.prosinca. 2014 godine krenula je na trodnevno putovanje (3.- 6. prosinca) predvođeno profesorom prakse Davorom Ezgetom i profesoricom stručnih predmeta dr. Marijom Pavlinović.
Cilj ovog putovanja i posjete tvornicama dentalne opreme, u Celju i Liechensteinu, je bio upoznati nas, učenike, buduće dentalne tehničare i tehničarke s primjenom novih tehnologija izrade protetskih nadomjestaka (CAD CAM tehnologija), bemetalne i metal keramike…
Krenuli smo u ranojutarnjim satima i, iako smo svi bili nenaspavani, atmosfera u autobusu ni u jednom trenutku nije pala. U poslijepodnevnim satima smo stigli u tvornicu Interdent u Celju. Tamo nas je toplo dočekao vlasnik tvornice i s velikim oduševljenjem primio u svoj mali raj koji je njegova obitelj godinama gradila, u nekoliko navrata ponosno ističući kako cijelokupni posao sada vodi već treća generacija obitelji. Pokazao nam je procese nastajanja uložnih masa i različitih vrsta keramike, zatim nas je odveo u laboratoriji u kojem se provjerava kvaliteta materijala. Zahvaljujući kvaliteti rada o kojoj iznimno brinu, njihovi proizvodi distribuiraju se na gotovo sve kontinente.
Nažalost, neki nisu mogli prisustvovati cijelom obilasku tvornice zbog ugriza čudnovate slovenske bube, ali ni to nas nije spriječilo da ostanemo veseli i nasmijani.
U prvom hostelu se nismo dugo zadržali zbog nesporazuma u organizaciji od strane domaćina i manjka soba. Zato smo se, na zdušnu intervenciju našeg vođe puta Dade (iako osobno mislim da je ključni poziv vlasniku upućen s nekog drugog telefona. Hvala Bartule!) uputili u drugi hotel pa su odahnuli i oni kojima hostelski uvjeti nikako nisu bili standard za preživljavanje.
Nakon iscrpljujućeg dana uslijedila je večera i odlazak u drugi hotel. U tom hotelu bilo je jako lijepo i zabavno; uz čaj i dobru glazbu stekli smo nova prijateljstva. Neki su noć proveli burno, a neki u modnom stilu pa im je falilo sna, ali su dobra jutarnja kava i doručak sve riješili. Nakon doručka puni snage i volje smo krenuli na još jedno predavanje u tvrtku Interdent – edukacijski centar u Celju, gdje smo imali stručno predavanje na temu lijevanja. Tom prilikom predavač kojeg smo već upoznali na radnom tečaju keramike u našoj školi, gsp. Samir Berisalić, također je govoreći nekoliko uvodnih riječi i nekih općih činjenica, naglasio obiteljsku tradiciju firme pa smo se i mi pohvalili činjenicom kako je i Dental Centar Marušić firma koju već vodi treća generacija i kako je jedan njihov član s nama kao učenik.
Ručak i nastavak puta prema Liechensteinu….
Većinu novaca na putovanju smo potrošili za WC na benzinskim postajama. Polako, ali sigurno smo krenuli prema Austriji gdje se nalazilo naše sljedeće prenoćište, ali preko Njemačke.Tamo smo stigli u kasnim poslijepodnevnim satima. Osim vlasnika hotela koji nas je stišavao, a bio iz nekih razloga(?)daleko bučniji od nas, zahtjevanja plaćanja pića koje smo pili uz večeru, nemogućeg Wi Fi-a i iznerviranog profesora Ezgete zbog izgubljene putovnice jednog od učenika, sve ostalo je bilo u redu. Iako smo već oko jedanaest sati trebali utonuti u miran san, nekako smo se možda malo više opustili te proveli još jednu ne prospavanu noć. (Nekada zbilja nije lako biti mlad.)
Nakon okrijepljujućeg doručka krenuli smo na uzbudljivo predavanje u Liechenstein u tvornicu Ivoclar Vivadent koja je najveći svjetski proizvođač stomatološke i dentalne opreme. Čisto da steknete mali uvid u količinu materijala koji se proizvede i distribuira, iznijet ću podatak koji me najviše dojmio: dakle, samo keramike dnevno se proizvede i distribuira 500 kg. Bez svega ostalog.
Tijekom obilaska tvornice vodič nam je objašnjavao postupke proizvodnje njihovih proizvoda.
Dok smo čekali autobus na stanici bili smo svjedoci zavodničkih pogleda naših dvoje učenika. Nakon toga je slijedio dugačak povratak u našu voljenu domovinu. Povratak je trajao iscrpljujućih, ali zabavnih sedamnaest sati. U povratku smo otkrili Mijin pjevački talent koji nas je svih iznenadio. U autobusu su iz imaginarne ljubavi nastali kćer i sin, nazvani Mitar (kćer???) i Aleksandar. Po ovim zadnjim utiscima možete zaključiti da nam je bilo jako lijepo i zabavno, i naravno … željeli bismo to uskoro ponoviti!
Sastavile: Burečić Marija i Alač Nikolina (2D) uz pomoć profesorice dr. Marije Pavlinović
Podijelite s ostalima ...
